Sedim i gledam košulju koju trenutno šijem. Da mi je neko rekao da ću tako često praviti odeću za nekog drugog, sem sebe i još uživati u tome, rekla bih da nema šanse. Ali nikad ne reci nikad...
Septembar je počeo ubrzano. Nažalost, bez šivenja. Zbog obaveza jednostavno nisam uspevala da stignem. Odnosno, kad sam imala vremena, bivala sam toliko umorna da nisam bila u stanju da sednem za mašinu. Nekad je to jednostavno tako. U početku, sam zbog toga imala neku dozu griže savesti, međutim rešila sam da malo olabavim...